Svaki ljubitelj pasa ima svoju omiljenu pasminu. Nekome se sviđa francuski buldog, drugome pudlica, trećem njemački ovčar ili pekinezer.

Osim izgleda, svaka pasmina ima i svoj karakter: neki su pravi obiteljski psi, drugi više okrenuti sami sebi. Osim rasnih pasa, postoje i tzv. mješanci za koje će mnogi reći da su inteligentniji i snalažljiviji od pripadnika pojedinih pasmina jer su naslijedili osobine više različitih pasmina.

Pojedine pasmine potječu iz pojedinih krajeva i zemalja, a uzgajani su kroz povijest za razne svrhe što utječe na karakter pasmine. Znaš li koje su hrvatske autohtone pasmine pasa, one koje su nastale u našim krajevima?

Svi će se odmah sjetiti „dalmatinca“, odnosno dalmatinskog psa kojem je film „101 dalmatinac“ donio svjetsku popularnost. Riječ je o lovačkom psu prepoznatljivom po pjegavom krznu čije se porijeklo vezuje, kao što mu to ime govori, za našu Dalmaciju. Dalmatinac je mirne i prijateljske naravi i jako voli prirodu i vodu.

Hrvatski ovčar još je jedna poznata hrvatska pasmina pasa, uzgajan kroz povijest za čuvanje stada stoke i kao dvorišni pas. Veže se za našu regiju Slavoniju, a karakterizira ga rudlavo crno krzno i ušiljena njuška. Ovi psi su živahnog karaktera, vrlo privrženi, hrabri i bistri.

Hrvatski tornjak je snažan pas guste dlake koji je služio pastirima u planinskim krajevima za lakše prikupljanje stoke. Poslušan je, ali pokazuje dostojanstvo i brižno čuva ono što mu je povjereno.

Među hrvatskim pasminama su i tri goniča, pasmine koje su se povijesno koristile za lov: istarski kratkodlaki gonič, istarski gonič oštre dlake i posavski gonič. Ove pse odlikuje velika privrženost gospodaru, poslušnost i dobroćudnost, a o njihovom porijeklu govore nazivi.

Postoji i jedna autohtona hrvatska pasmina čuvara kuće, a naziva se mali međimurski pas – međi. Prema ukućanima je jako druželjubiv, a suzdržan prema strancima čiji dolazak obznanjuje glasnim lavežom.

Što misliš koja vrsta autohtonih hrvatskih pasa se Giti najviše sviđa?