ŠTO ĆU BITI KAD ODRASTEM?

Djeca od vrlo rane dobi počinju imati neke predodžbe i želje što bi htjeli biti kada odrastu. Vrlo često je potaknuto upravo pitanjima odraslih o tome što bi željeli postati.

U početku dječaci maštaju o super-junacima, čarobnjacima, a djevojčice o tome da budu princeze ili heroine. Ideje dolaze iz medijskih sadržaja koje djeca konzumiraju – igrica, filmova, knjiga, od igračaka koje im kupujemo, a koje ih stavljaju u određene uloge, zanimanja roditelja ili neke druge odrasle osobe koja ih impresionira.

Odrastajući, romantične ideje polako zamjenjuju praktičniji pogledi na buduće zanimanje, pa dječake zainteresiraju vatrogasci, policajci, građevinari, piloti, sportaši, astronauti, znanstvenici, a djevojčicama se interesi šire na zanimanja poput liječnice, učiteljice, veterinarke, kuharice, pjevačice…

Ova rana dječja dob trebala bi biti vrijeme kada bi im trebalo omogućiti da dođu u kontakt sa što više različitih iskustava i predodžbi o zanimanjima, bez nametanja ideja što bi od toga bilo dobro, a što ne. Istovremeno treba pratiti njihove interese, karakterne osobine i talente te ih blago podupirati odabirom slobodnih aktivnosti, sugestijom pri odabiru knjiga i drugih medijskih sadržaja kako bi ih razvijali.

Zrela razmišljanja i osvještavanje sebe u kontekstu budućeg zanimanja još su jako, jako daleko i u ovoj ranoj dobi treba sve zadržati na nivou igre i pružanja prilika da svijet upijaju svim osjetilima.