Za kruh nam treba brašno, voda, mlijeko, kvasac, kuhinjska sol, šećer, masnoća i jaja.

Kao što znate, u pekari se prodaju razni tipovi kruha: bijeli, polubijeli, tamni, raženi, kukuruzni, sa sjemenkama, heljdin i razna peciva, uglavnom bijela. Kakav će kruh biti ovisi o tipu brašna koje se koristi i raznim dodacima.

I njegov oblik može biti različit, ovisno o namjeni: peciva, “štruca”, francuz, hljebčić…

Kruh se počeo jesti u starom Egiptu, a pekao se na žeravici ili pod pepelom u peći. I stari Grci su svakodnevno jeli kruh koje su za njih pekli robovi, a Hipokrat, najpoznatiji liječnik u antičko doba, već je tada prednost davao crnom kruhu.

Rimljani su uživali u brojnim vrstama kruha, posipavši ga s raznim dodacima koji su mu davali izdašnost i još bolji okus.

Privilegiju da jedu bijeli kruh u srednjem su vijeku imali samo bogati, dok su siromašni jeli tamni kruh, s dodacima poput zobi, ječma i raži.

U 19. stoljeću započela je masovna proizvodnja bijelog brašna, pa je bijeli kruh postao dostupniji svima. U  naše vrijeme on će se pokazati lošim za ishranu, a tamni kruh kao puno zdraviji.

Kruh i ostale pekarske proizvode danas kupujemo u trgovinama i pekarnicama u kojima uvijek fino miriši na svježi, tek pečeni kruh.

Jednako tako može zamirišati i vaš dom ukoliko sami odlučite ispeći kruh. Recepata je puno, pa pokušajte uz pomoć starijih pripremiti svoj kruh!