Sobovi pomažu Djedu Božićnjaku obaviti zahtjevnu zadaću obilaska sve djece koja zaslužuju darove koje su poželjeli, vuku teeeške saonice prepune poklona, od kuće do kuće, ulice do ulice, sela do sela, grada do grada… dok svako dijete koje poklon zaslužuje nije primilo dar o kojem je pisao Djedici u pismu.

Sobovi žive u blizini Sjevernog pola gdje i Djedica ima svoju kućicu. Znatiželjne su to životinje koje štošta mogu naučiti ukoliko ih strpljivo podučavamo. Svaki od njih pona(o)sob pokazuje karakter: neki su umiljati i dragi, drugi baš i ne, ljutito pušu. No, svakog soba možeš odobrovoljiti slasnom domaćom mrkvom i sočnom jabukom.

Sobovi su vrsta jelena, jedini koji nastanjuju tundre sjevernih krajeva, jedina vrsta koju krase rogovi u oba spola. Svake godine, i mužjaci, i ženke dobivaju nove rogove čija je koža prekrivenom krznom mekanim poput baršuna. Bebe sobovi rađaju se kasno na proljeće i do zime moraju ojačati za život u najhladnijim krajevima naše planete.

Da bi mogli podnijeti velike zimske hladnoće i danju, i noću, sobovi imaju dlaku koja je šuplja poput slamčice, ispunjena zrakom, i na taj način im omogućava potrebnu izolaciju od teških prirodnih uvjeta u kojima žive. Uši su im malene, a njuške obrasle dlakom kako ne bi gubili toplinu. Nosovi su posebno prilagođeni hladnoći tako da zagrijavaju polarni zrak prije nego što ga udahnu u pluća. Zimi kada nema puno hrane u prirodi hrane se lišajevima koje pronalaze pod smrznutim snijegom otkopavajući ih snažnim kopitima. Ljetna poslastica su im lišće vrba i breza i trave. Mogu trčati brzinom od 80 km na sat, a godišnje proputuju više od 5.000 kilometara.

U bespućima tundre žive divlji sobovi, a ljudi su ih i pripitomili da bi im pomagali u teškim poslovima, između ostalog za vuču sanjki kroz duboki snijeg.