Tek rijetki odrasli ljudi će vam reći da nisu imali omiljeno zanimanje dok su bili djeca. Djevojčice najčešće žele biti liječnice, učiteljice, odgajateljice, a dječaci policajci, automehaničari, vatrogasci, graditelji ili čak astronauti. I koliko god bila brojna neka od navedenih zanimanja, postoje i sasvim osebujna stremljenja kod neke djece, iznimno maštovita; žele biti čuvari zmajeva, neka životinja, doktor za drveće…ili pak uopće ne žele odrasti.

Razlozi zašto ih neko zanimanje privuče su brojni. Najčešće su to zanimanja kojima se iz nekog razloga dive ili imaju neposredno iskustvo s njime. Utjecaj medija je izniman; emitira li se primjerice te godine neka serija o veterinarima, zasigurno će brojni mališani vidjeti to kao svoje buduće zanimanje. Godine u kojima se održavaju svjetska prvenstva u određenom sportu ili olimpijade, iznjedrit će brojne sportske heroje s čijim sportskim uspjesima će se mališani zanositi.

Zanimanje roditelja također ima veliki utjecaj. Velik broj djece se identificira sa zanimanjem o kojem puno slušaju u roditeljskom domu pa im postaje blisko i počinju vidjeti sebe u istim ulogama. Škola i vrtić kao okruženje u kojem provode najviše vremena uz roditeljski dom, također istaknu neke modele koja djeca počinju percipirati bliskima i poželjnima. Kako su djeca često u liječničkim ambulantama, nose li iz njih pozitivna iskustva u pristupu medicinskog osoblja, zamišljat će sebe na njihovom mjestu. Imaju li kućne ljubimce, zanimanje veterinara doživjet će kao zanimljivo i humano.

Brojna zanimanja djeci postaju bliska jer o njima saznaju iz knjiga koje im se sviđaju, filmova i serija koje gledaju, iz video igrica i sadržaja na društvenim mrežama…  Igračke koje će im se darivati, usmjerit će njihovu pažnju na neka zanimanja, a igra i mašta učinit će da se vrlo jednostavno poistovjete s nekima od njih. Bave li se nekim sportom, to će im se učiniti kao moguće dobro zanimanje za odraslu dob.

 

Iako je značajan dio dječjih želja o željenom zanimanju privremenog karaktera, uvjetovano modom ili nekom trenutno aktualnom situacijom, postoje djeca koja su u svom izboru dosljedna te će kao odrasli ljudi, profesionalci reći: „Želio sam biti….od kad znam za sebe!“ Te pojedince roditelji i njihova okolina trebali bi poticati i pomagati u ostvarenju puta koje vodi prema određenom zanimanju. Još više to vrijedi za djecu koja pokazuju talent neophodan za bavljenje nekim zanimanjem, ne nužno umjetnički, koji bude prepoznat već u dječjoj dobi.