U skandinavskim zemljama tradicionalni običaji najvećim su dijelom vezani uz paljenje svijeća čemu su oni i inače posvećeni živeći u krajevima gdje zimi dan traje svega par sati, pa i tada prevladava atmosfera zore i sumraka.

Uz svijeće se vezuje običaj paljenja svijeća na adventskom vijenčiću, a gotovo da nema prozora u kojem se ne nalazi višekraki svijećnjak koji, gledan izvana, daje naslutiti ugodnu atmosferu zagrijanih domova, a može osvijetliti i put.

U Švedskoj božićni blagdani počinju 13.12. na dan Sv. Lucije. Na taj dan, mladi odjeveni u bijelo obilazili su kuće pjevajući i bili darivani hranom i pićem. U novije vrijeme, najstarija kći u kući odijeva se ranim jutrom u bijelo i na glavu stavlja krunu od upaljenih svijeća te budi ostale ukućane pjesmom o Sv. Luciji i poslužuje im doručak s tradicionalim jelima i kolačima. Djevojke odjevene  kao Sv. Lucija obilaze i staračke domove i bolnice, donoseći nadu kao što ga svjetlo donosi u danima kada prevladava noć. Najčešće dijele kekse od đumbira, poznate pod imenom ‘Pepparkakor’.

U ponoć, na Badnjak, Danci se okupljaju oko stola i s nestrpljenjem očekuju desert, puding od riže jer je u samo jednom skriven badem koji donosi sreću iduće godine. Puding će djeca staviti navečer i pred kućni prag, namijenjen Julenisseu, malom vilenjaku kao i tanjurić s mlijekom za njegove pomagače – sobove. Juliness prema vjerovanju živi na tavanu kuće i čuva kućanstvo cijele godine. Kada ujutro djeca otvore vrata, pudinga i mlijeka više nema pa zaključujemo da je Juliness zaista član kućanstva. Juliness je “zadužen” i za donošenje blagdanskih darova djeci pa ga valja udobrovoljiti pudingom.